Ugradnja plinskih uređaja i etažnih grijanja
Sve radnje koje se odnose na instalaciju etažnih grijanja bilo da se radi o zamjeni već postojećeg uređaja odgovarajućim novim ili novom ugradnjom, poštujući pravila struke i sve važeće zakone i propise.
Općenito
Etažno grijanje spada u kotlovske sustave grijanja tipične za obiteljske kuće i stanove. Voda se zagrijava plinskim bojlerom, i pomoću pumpe kruži kroz grijaća tijela (radijator, cijevi podnog grijanja, konvektori). Istovremeno se može zagrijavati i potrošna topla voda. Kod ovakvog grijanja prednost je individualna kontrola potrošnje i naplata prema potrošenom energentu. Moguće su razne izvedbe, pa primjerice podno grijanje niskotemperaturnog režima rada od 30 - 40°C umjesto 70 - 90°C kao kod radijatorskog, znači da je potrebna manje energije za zagrijavanje vode, što se može postići visokoefikasnim niskotemperaturnim plinskim kotlovima.
Efikasnije iskorištenje izgaranja plina kao energenta imaju kondenzacijski kotlovi koji dodatno iskorištavaju toplinu kondenzacije vodene pare (latentnu toplinu) iz dimnih plinova u posebnom izmjenjivaču topline kojim se predgrijava ogrjevni medij (voda) iz povratnog voda sustava grijanja. Time se postižu mnogo bolja iskoristivost goriva (plina) i povećanje stupnja iskoristivosti, jer iskorištavaju i latentnu toplinu isparavanja. Zanimljivo je spomenuti da trgovci često naznačuju da je iskoristivost kondenzacijskog kotla veća od 100% jer računaju s donjom umjesto gornjom ogrjevnom moći goriva. To nikako ne znači da se pomoću kondenzacijskog kotla dobiva više toplinske energije nego što je sadržano u gorivu, već da se razlika između donje i gornje ogrjevne moći ne uzima u račun, što može poslužiti kao zgodan reklamni trik.
Naime, gornja ogrjevna moć goriva predstavlja oslobođenu toplinu pri potpunom izgaranju jedinične količine goriva, kada vodena para u dimnim plinovima nakon ohlađivanja kondenzira i prelazi u kapljevito stanje. Donja ogrjevna moć goriva predstavlja oslobođenu toplinu pri potpunom izgaranju jedinične količine goriva, kada para u dimnim plinovima nakon ohlađivanja ostaje u plinovitom agregatnom stanju. Iskoristivost bilo kojeg kotla se racuna s donjom ogrijevnom moći i zato je i kod kondenzacijskog preuzet isti način izračuna, pa to doista matematički ispada više od 100%.
S obzirom na to da ponajviše služe i za pripremu potrošne tople vode, kondenzacijski kotlovi najčešće su izvedeni kao kombinirani. Uštede naspram starijih standardnih kotlova su od 10 do 25%, ovisno o starosti. Glavni preduvjet je da kuća ili stan ima plinske instalacije. Zamjena konvencionalnog plinskog bojlera kondenzacijskim isplatit će se za 5 do 7 godina kroz uštede na energentu. Danas se standardni (atmosferski) plinski kotlovi polako izbacuju iz upotrebe u većini EU zemalja, i ne smiju se više ugrađivati.
