Puštanje u pogon
Aktivnosti koje se nastavljaju na instalaciju uređaja,a prethode i dovode do početnog rada uređaja.
One obuhvaćaju: priključak uređaja na postojeću mrežu napajanja električnom energijom dovedenu u blizinu uređaja, spoj regulacije temperature na postojeći odgovarajući kabel, podešavanje opskrbe plinom i/ili omjera mješavine plina i zraka u minimalnom,maksimalnom i radnom području rada uređaja prema tehničkim uputama,provjeru ispravnosti vitalnih dijelova uređaja s naglaskom na nepropusnost plinovodnih dijelova i spojeva,analizu dimnih plinova kod kondenzacijskih uređaja i podešavanje izgaranja prema dobivenim rezultatima,provjeru funkcionalnosti dimovodnog pribora,provjeru ispravnosti ugradnje s obzirom na važeće zakone i propise.
Općenito
Centralno grijanje/toplana odnosi se na grijanje stanova većih stambenih zgrada koje imaju vlastitu kotlovnicu ili su priključeni na toplovodnu (vrelovodnu) mrežu gradske toplane. Grijaća tijela su najčešće radijatori, a najčešće se i potrošna topla voda zagrijava na isti način. Prednost ovakvog grijanja je mogućnost manje potrošnje energije po jedinici površine prostora jer je odnos površine ukupnog vanjskog zida i ukupne zapremine svih stanova manji nego kod individualnih obiteljskih kuća. Jednostavnije rečeno, što je manji omjer površine vanjskog zida tj. vanjske ovojnice zgrade i volumena unutrašnjeg prostora, manji su toplinski gubici. Za toplinske gubitke odgovorne su karakteristike toplinske ovojnice zgrade - toplinska provodljivost vanjskih zidova i prozora. Velika mana ovakvog grijanja, prije svega u starijim zgradama, je nemogućnost individualne regulacije, kontrole i obračuna troškova zbog tehničkog problema razvoda topline u stanove, i još uvijek nedovoljne osviještenosti svih korisnika o mogućnostima uštede, tako da individualne mjere uštede nisu poticajne, odnosno nisu vidljive na računima za energiju.
Problemi kod uvođenja uređaja za mjerenje individualne potrošnje su:
- vlasnička struktura stambene zgrade koja često usporava i onemogućuje instaliranje uređaja za mjerenje individualne potrošnje,
- sporost uvođenja uređaja za mjerenje od strane distributera toplinske energije,
- nedostatak sustavnih državnih poticaja za uvođenje mjera energetske učinkovitosti.
Primjeri u pilot projektima pokazuju da se individualnom regulacijom grijanja u stanu, a tako i naplatom, može uštedjeti do 30% energije. Individualna kontrola grijanja znači da imamo pregled nad potrošenom energijom u vlastitom kućanstvu, i prema tome možemo sami utjecati na potrošnju i troškove. Uređaj za mjerenje isporučene toplinske energije zove se kalorimetar , i redovno se ugrađuje u novogradnje koje su priključene na toplanu.
Moderni sustavi tzv. daljinskog grijanja jednog okruga ili gradske četvrti sve više koriste obnovljive izvore energije poput energije sunca, biomase.
